Obuhvaća sve korake pridobivanja, obrade, upotrebe i zbrinjavanja nuklearnog goriva: vađenje rude i njezina obrada (proizvodnja žutog kolača), obogaćivanje, proizvodnja goriva, upotreba goriva u reaktoru, pohrana istrošenog goriva i njegovo reprocesiranje ili konačno odlaganje. više informacija dostupno na stranici 'Nuklearni gorivni ciklus'

Osnovna kompaktna cjelina koja sadrži nuklearno gorivo za rad nuklearnog reaktora. Uranov oksid u obliku tableta se ulaže u šipke od cirkonijeve slitine, a takve šipke se mehanički spajaju u cjelinu koja se naziva gorivni element. Ima dužinu od oko 4 m i težinu oko pola tone. Kao primjer, NEK u jezgri sadrži 121 gorivni element presjeka kvadratne matrice sa 16x16 utora za gorive i kontrolne šipke. više informacija dostupno na stranici 'Nuklearni gorivni ciklus'

Mineral na bazi ugljika. Ime je dobio po njemačkom geologu Abrahamu Gottlobu Werneru. U prirodi postoje dva stabilna izotopa ugljika C¹² (98,89%) i C¹³ (1,11%), pet prirodnih radioaktivnih i nekoliko umjetno dobivenih, također radioaktivnih. Upotrebljava se kao materijal otporan na visoke temperature i visoke čvrstoće koji se koristi u zrakoplovnoj i svemirskoj tehnologiji (ugljična vlakna), ali i u građevinarstvu. Primjenu ima i u nuklearnoj industriji gdje se koristi kao moderator neutrona. više informacija dostupno na stranici 'Nuklearni reaktori/elektrane'

To je jedinica u SI sustavu za apsorbiranu dozu koja se definira kao: Doza zračenja iznosi 1 grej ako energija apsorbirana u 1 kg materijala ili tkiva iznosi 1 džul. Vidimo da je 1 Gy = 1 J / 1 kg. Sto puta manja jedinica je rad, tj. 1 Gy = 100 rad. Ovisnost bioloških efekata zračenja o vrsti zračenja karakterizira se faktorom kvalitete zračenja Q. Time se uvodi ekvivalentna doza kao umnožak apsorbirane doze i faktora Q. više informacija dostupno na stranici 'Biološki efekti zračenja'

Sredstvo koje se koristi u nuklearnim reaktorima za hlađenje jezgre reaktora. Osnovna zadaća mu je da toplinsku energiju oslobođenu procesom fisije u nuklearnom gorivu preda sekundarnom krugu u kojem se ta toplinska energija transformira u mehaničku, pa zatim u električnu energiju. Za tlakovodne reaktore (PWR i BWR) to je obična voda, za teškovodne reaktore (CANDU) to je teška voda, a za brze reaktore to je tekući metal. Postoje i u plinovitoj formi – helij, CO2, vodena para i zrak. više informacija dostupno na stranici Nuklearni reaktori/elektrane

Radioaktivnost nekog materijala koja nastaje kao posljedica izlaganja stabilnog materijala specifičnom zračenju, najčešće uzrokovana uhvatom neutrona u atomskoj jezgri. više informacija dostupno na stranici 'Općenito o radioaktivnosti'

Inherentno siguran reaktor je reaktor čija je sigurnost zasnovana na fizikalnim principima (gravitacija, prirodna konvekcija) a ne na aktivnom djelovanju inženjerskih sustava (vanjsko snabdijevanje rashladnim sredstvom, vanjsko snabdijevanje električnom energijom).

Ionizacija predstavlja proces odstranjivanja jednog ili više elektrona iz atoma (molekule), ili dodavanje jednog ili više elektrona atomu (molekuli), tako da novonastala tvorevina postaje električki nabijena, odnosno postaje ion. Ionizacija nastaje kada su atomi (molekule) izloženi visokim temperaturama, električnom izboju ili zračenju visokih energija.

Ionizirajućim zračenjem smatra se svako zračenje, bilo da se radi o česticama ili o elektromagnetskom zračenju, koje je sposobno u interakciji s materijalom, ionizirati atome materijala – tvari kroz koju prolazi, odnosno izbaciti jedan ili više elektrona iz elektronskog omotača neutralnog atoma, čime on postaje ion. Taj proces zahtjeva energiju, koja je najmanje jednaka energiji vezanja elektrona u atomu. Ona varira unutar širokog raspona, od nekoliko elektronvolta (eV) za najslabije vezane elektrone do preko stotinu keV-a, za najače vezane elektrone u najtežim atomima, poput urana. Primjeri su alfa, beta, gama i neutronsko zračenje. više informacija dostupno na stranici 'Vrste ionizirajućeg zračenja'

Gorivni elementi u kojima je izgaranjem u jezgri nuklearnog reaktora smanjen do te mjere udio fisibilnih izotopa da više ne mogu osigurati samoodržavajuću fisijsku reakciju. Nakon vađenja iz reaktora, takvo gorivo se može reciklirati u svrhu izdvajanja urana i plutonija (MOX gorivo) ili pak trajno odlagati. više informacija dostupno na stranici 'Nuklearni gorivni ciklus'

ITER – međunarodni projekt izgradnje eksperimentalnog termonuklearnog reaktora (Cadarache, Francuska) koji bi trebao započeti s radom 2020. godine. ITER je veliki tokamak uređaj projektiran za postizanje nuklearne fuzije izotopa vodika, deuterija i tricija, na temperaturi većoj od 100 milijuna ºC. ITER bi trebao potvrditi izvedivost kontrolirane nuklearne fuzije i omogućiti razvoj tehnologije za izgradnju komercijalnih fuzijskih elektrana.

Izotopi su atomi istog elementa koji imaju isti broj protona i elektrona, a različit broj neutrona, radi čega imaju ista kemijska ali različita fizička svojstva. Oni stoje na istom mjestu u periodnom sustavu elemenata, ali na različitim mjestima na karti nuklida. Izotopi nekog kemijskog elementa imaju isti atomski broj Z, a različit maseni broj A. više informacija dostupno na stranici 'Atomska struktura'

Vidi reaktorska jezgra.

Prirodni element rednog broja 27, simbol Co, pripada grupi teških metala. Prirodni kobalt sastoji se samo od jednog izotopa kobalta 59 (⁵⁹Co). Komponenta je u nehrđajućem čeliku. Uhvatom neutrona formira se ⁶⁰Co, jaki izvor gama zračenja u aktivnom otpadu nuklearnog reaktora. Vrijeme poluraspada ⁶⁰Co je 5,27 godina, a svaki raspad prati emisija dvije gama zrake, energije 1,173 MeV i 1,332 MeV.

Ukupna doza koju primi određena skupina pojedinaca koji su izloženi ionizirajućem zračenju. Dobiva se množenjem srednje ekvivalentne doze pojedinca skupine izložene ionizirajućem zračenju s brojem pojedinaca te skupine. Zakonska jedinica je čovjek-sievert.