Teme
Tražilica
Svjetske zalihe urana
Za rad današnjih komercijalnih nuklearnih elektrana, te za planiranje nuklearne energetske budućnosti, od iznimnog je značenja i poznavanje svjetskih zaliha urana, kao osnovnog nuklearnog goriva. Poznate dohvatljive zalihe urana 2007. godine iznosile su približno 5,5 milijuna tona. Kako godišnja potreba za uranom iznosi približno 65000 t, proizlazi da te zalihe zadovoljavaju za sljedećih 80-tak godina.
Uran je relativno čest metal kojeg nalazimo u stijenama i morskoj vodi. Učestalost urana obično se izražava u jedinicama ppm – „parts per million“ (dijelova na milijun). Tipične koncentracije urana su:
| Vrlo-visokokvalitetna uranova rudača (Kanada) – 20% U | 200 000 ppm U |
| Visokokvalitetna uranova rudača – 2% U | 20 000 ppm U |
| Niskokvalitetna uranova rudača – 0,1% U | 1 000 ppm U |
| Vrlo-niskokvalitetna uranova rudača (Namibija)– 0,01% U | 100 ppm U |
| Granit | 4-5 ppm U |
| Sedimentacijske stijene | 2 ppm U |
| Zemljina kora na kontinentima | 2,8 ppm U |
| Morska voda | 0,003 ppm U |
Na sljedećoj je slici prikazan grafički prikaz klasifikacije zaliha urana koju primjenjuju Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) i Agencija za nuklearnu energiju (NEA).
Poznate dohvatljive zalihe urana sastoje se od potvrđenih zaliha (RAR) i izvedenih zaliha (prijašnji naziv te kategorije bio je „procijenjene dodatne zalihe kategorije I (EAR-I)“) za koje su troškovi proizvodnje manji od 130 US$/kgU. Prema podacima iz 2007. godine svjetske poznate dohvatljive zalihe urana iznosile su približno 5,5 milijuna tona urana. Raspodjela zaliha po državama, kao i njihov udio u ukupnim svjetskim zalihama dan je u tablici.
|
Država
|
Zalihe urana [t]
|
Udio u svjetskim zalihama [t]
|
| Australija |
1 243 000
|
23
|
| Kazakstan |
817 000
|
15
|
| Rusija |
546 000
|
10
|
| Južna Afrika |
435 000
|
8
|
| Kanada |
423 000
|
8
|
| SAD |
342 000
|
6
|
| Brazil |
278 000
|
5
|
| Namibija |
275 000
|
5
|
| Niger |
274 000
|
5
|
| Ukrajina |
200 000
|
4
|
| Jordan |
112 000
|
2
|
| Uzbekistan |
111 000
|
2
|
| Indija |
73 000
|
1
|
| Kina |
68 000
|
1
|
| Mongolija |
62 000
|
1
|
| Ostale |
210 000
|
4
|
| Ukupno |
5 469 000
|
100
|
Od 1945. godine istraživanje zaliha urana prošlo je kroz 4 faze. Od 1945. godine do 1958. godine zalihe urana uglavnom su istraživana u vojne svrhe. Od 1974. godine do 1983. godine intenzivna istraživanja zaliha urana uglavnom su rađena za potrebe civilnih nuklearnih programa. Od 1985. do 2003. godine gotovo da i nije bilo istraživanja vezanih uz zalihe urana, da bi ta istraživanja ponovno intenzivirala 2005. godine. Tako su u periodu od samo dvije godine (2005. – 2006.) svjetske konvencionalne zalihe urana porasle za 15% (od te količine 15% pripada kategoriji zaliha s troškovima proizvodnje do 80 US$/kgU).
Povećanje cijena urana dovest će i do povećanja prihvatljivih troškova proizvodnje. Stoga su važne i konvencionalne zalihe urana koje su sada van kategorija ekonomičnosti (troškovi proizvodnje veći od 130 US$/kgU). IAEA i NEA procjenjuju da su ukupne svjetske konvencionalne zalihe, ne računajući prije spomenute, oko 10,5 milijuna tona urana. Uz sadašnju potražnju za uranom, koja godišnje iznosi oko 65 000 t, poznate konvencionalne zalihe urana zadovoljavaju potražnju u idućih 200 godina. U doglednoj budućnosti nije za očekivati prihvatljive troškove proizvodnje urana iz nekonvencionalnih zaliha, no treba napomenuti da se one procjenjuje na cca. 22 milijuna tona u fosfatnim naslagama i preko 4000 milijuna tona u morskoj vodi. Ekstrakcija urana iz morske vode je u eksperimentalnoj fazi. Procjenjuje se da bi cijena tako dobivenog urana iznosila oko 700 US$/kgU.
2008. godine ukupno je iz konvencionalnih zaliha urana proizvedeno 48 760 t urana, odnosno zadovoljeno je 68% potreba. Ostatak je dobiven upotrebom urana iz civilnih i vojnih rezervi te preradom istrošenog goriva.