Kozmičko zračenje koje dolazi na Zemlju iz svemira sadrži čestice veoma visoke energije. Prolazom kroz atmosferu Zemlje intenzitet kozmičkog zračenja pada što ima za posljedicu da intenzitet zračenja, a time i ekvivalentna doza, ovisi o nadmorskoj visini. Do Zemljine površine dospijevaju uglavnom mioni, elektroni te malo malo nabijenih čestica i neutrona. Godišnja ekvivalentna doza na otvorenom prostoru, nultoj nadmorskoj visini i srednjim geografskim širinama iznosi 0,3 mSv, a na nadmorskoj visini od 3000 m iznosi 1,1 mSv.

Zračenje iz tla i zidova ovisi o udjelu radioaktivih izotopa u tlu odnosno u zidovima. Radioaktivnost tla potječe uglavnom od urana 238U, torija 232Th i kalija 40K. Kao primjer količina radioaktivnih izotopa prisutnih u tlu navodimo da se u vrtu površine 100 m2 u metar debelom sloju prosječne zemlje nalazi približno 5 kg urana, približno 15 kg torija i približno 2 kg radioaktivnog kalija 40K. Zbog dometa alfa zraka u zraku od nekoliko cm i dometa beta zraka u zraku od nekoliko decimetara iznad nekoliko decimetara od tla preostaju samo gama zrake. Ekvivalentna doza zbog zračenja iz tla ovisi o sastavu tla i različita je za različite lokacije. Vrijednosti godišnje ekvivalentne doze zbog zračenja iz tla u srednjoeuropskim zemljama su između 0,2 mSv i 5 mSv dok su tipične srednje vrijednosti između 0,5 mSv i 1 mSv. U okolici Zagreba godišnja ekvivalentna doza zbog zračenja iz tla iznosi 1,14 mSv. Na nekim su mjestima u svijetu godišnje ekvivalentne doze zračenja iz tla nekoliko stotina puta veće nego u nas. Tako npr. godišnja ekvivalentna doza u okolini grada Ramsara u Iranu iznosi 450 mSv, a godišnje ekvivalentne doze na nekim lokacijama pokrajine Minas Gerais u Brazilu su između 120 mSv i 250 mSv. Nema indikacija da te povećane doze na tim lokacijama bitnije utječu na zdravlje lokalnog stanovništva. I građevni materijal od kojeg su sagrađene stambene i poslovne zgrade sadrži prirodne radioaktivne nuklide. Za vrijeme boravka u zgradama čovjek prima iz tih izvora doze zračenja ovisno o duljini boravka u zgradi, blizini zidova pri spavanju i duljem sjedenju, te vrsti građevinskog materijala od kojeg su izgrađeni zidovi. Najpovoljniji materijal za zidove što se tiče zračenja je drvo, manje je povoljna opeka, a najveće doze daju zidovi od tvrdog kamena i opeke od troske. Srednja godišnja ekvivalentna doza zračenja iz zidova u modernoj stambenoj zgradi iznosi oko 0,7 mSv.

U svim živim bićima pa tako i u ljudskom tijelu nalaze se prirodni radioaktivni nuklidi. Prirodni radioaktivni nuklidi nalaze se svugdje u našoj okolini, dakle i u zraku i u vodi i u prehrambenim proizvodima. Disanjem, te uzimanjem hrane i vode čovjek unosi te radioaktivne nuklide u svoj organizam što rezultira unutarnjim ozračivanjem. Srednje godišnje doze od unutrašnjeg prirodnog zračenja veće su od doza prirodnog vanjskog zračenja jer dozi doprinose i unešeno ? i ß zračenje, dok su doze od tog zračenja kao vanjskog izvora zanemarive jer ga dobrim dijelom zaustavlja vanjski sloj kože. Na unutrašnje ozračivanje izrazito utječu radioaktivni nuklidi koji su članovi uranovog ( uran 238U, radij 226Ra, a osobito radon 222Rn) i torijevog ( torij 232Th) niza, a od onih izvan nizova rubidij 87Rb i kalij 40K. Doprinos srednjoj ekvivalentnoj dozi unutarnjeg zračenja najveći je od radona i njegovih potomaka i iznosi oko 1 mSv, te je stoga radonu posvećeno posebno poglavlje (vidi radon). Doprinos srednjoj ekvivalentnoj dozi unutarnjeg zračenja od ostalih članova uranova (bez radona i njegovih potomaka) i torijeva niza, te rubidija i kalija iznosi oko 0,5 mSv. Doprinos srednjoj ekvivalentnoj dozi unutarnjeg zračenja od radioaktivnih nuklida (tricij 3H, berilij 7Be, ugljik 14C, natrij 22Na), koji nastaju kozmičkim zračenjem malen je i iznosi oko 0,015 mSv.

Umjetno ozračivanje dolazi od raznih izvora ionizirajućeg zračenja koje je stvorio čovjek u razne svrhe npr. namjerno proizvođenje zračenja (rentgenski aparati, akceleratori čestica, neutronski izvori itd.) za primjene u medicini i znanstvenim istraživanjima, nuklearni reaktori za proizvodnju električne energije i znanstvena istraživanja, te nuklearno oružje u vojne svrhe. Neki od tih umjetnih radioaktivnih izvora kao npr. radioaktivni otpad iz industrije, nuklearnih elektrana i nuklearnih eksplozija u atmosferi razneseni su zrakom i vodom na široke prostore i doprinose trajnom ozračivanju stanovništva. Medicinska primjena zračenja u dijagnostičke i terapeutske svrhe najviše doprinosi ozračivanju stanovništva. Srednja ekvivalentna doza ozračivanja u medicini po stanovniku ovisi o razini zdravstvene zaštite, kulturi i mjerama zaštite od zračenja, no može se procijeniti na oko 0,4 mSv. Srednja ekvivalentna doza ozračivanja od ostalih umjetnih izvora ionizirajućeg zračenja procjenjuje se na oko 0,1 mSv.