Nuklearne elektrane trebaju relativno malu količinu goriva koje se u reaktor stavlja jednom u 18 ili 24 mjeseca, te su stoga manje podložne promjenama cijena goriva na tržištu ili iznenadnom nedostatku goriva zbog geopolitičkih razloga ili prirodnih katastrofa. Statistički podaci prikupljeni u zadnjih pedesetak godina bazirani na podacima o radu petstotinjak nuklearnih elektrana pokazuju da su nuklearne elektrane izuzetno pouzdane u smislu osiguravanja opskrbe električne energije. Veliki broj nuklearnih reaktora koji su danas u pogonu ima faktor iskoristivosti veći od 0,9 što znači da je tijekom godine reaktor u pogonu cca. 330 dana na punoj snazi. Preostali dani u godini koriste se za redoviti remoni i izmjenu goriva.

Problematika sigurnosti energetskih postrojenja u javnosti se često pojednostavljeno percipira uzimajući u obzir samo katastrofalne akcidente tijekom pogona, a ne gleda se sveobuhvatan energetski ciklus. Stoga je izrazita negativna percepcija sigurnosti nuklearnih elektrana, dok se sigurnost ostalih energetskih postrojenja na fosilna goriva i obnovljive izvore energije uglavnom ocjenjuje pozitivnom ocjenom, iako je sa stajališta struke ta ocjena upitna.

Činjenica je da akcident u nuklearnoj elektrani može biti katastrofalan, ali je isto tako činjenica da su mjere koje se poduzimaju kako u svrhu sprečavanja mogućnosti nastanka akcidenta, tako i u svrhu kontrole posljedica eventualno nastalog akcidenta sveobuhvatne. Tako postoji čitav niz mehanizama koji smanjuju vjerojatnost ozbiljnih akcidenata na najmanju razumno moguću mjeru, a postoji i redundantni niz zaštitnih barijera koji sprečavaju širenje radijacije u slučaju akcidenta, tzv. obrana po dubini.

Upotreba nuklearnih elektrana jedan je od najsigurnijih načina proizvodnje električne energije. Procjenjuje se da svake godine više od 10000 građana SAD-a umire od respiratornih bolesti povezanih sa izgaranjem ugljena u elektranama na ugljen. Istodobno, u SAD-u nije zabilježen niti jedan smrtni slučaj zbog akcidenta u nuklearnim elektrana u SAD-u. Iskapanje ugljena svake godine odnosi preko 6000 ljudskih života samo u Kini. Iskapanjei kasnija eksploatacija uranove rudače povećava izloženost radonu koji ostaje u talogu, ali istovremeno se smanjuje buduća izloženost radonu na mjestu iskopa, pa se procjenjuje da je kumulativni efekt smanjenje smrtnosti zbog izloženosti radonu.

Nesreća u Fukushimi dovodi izrečene tvrdnje u sumnju, ali prije odbacivanja sigurnosti kao argumenta ZA nuklearne elektrane trebalo bi pročitati i materijal "Nesreća u Fukushimi".

Ispust ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova u nuklearnim elektrana gotovo je zanemariv, posebice u usporedbi s ispustom stakleničkih plinova u elektranama na ugljen. Tijekom pogona nuklearna elektrana ne emitira stakleničke plinove, no emisija stakleničkih plinova odvija se pri iskopu i obradi uranove rudače, izgradnji postrojenja, transportu i sl. Procjenjuje se da nuklearna elektrana, uzimajući u obzir cijeli životni ciklus elektrane i sve korake pridobivanja uranove rudače, njezine obrade, pripreme goriva, kao i upravljanje otpadom, emitira ekvivalent od 66 gCO₂ po kWh proizvedene električne energije. Usporedbe radi, elektrana na ugljen emitira oko 960 gCO₂e/kWh, a elektrana na plin 440 gCO₂e/kWh. Solarna i kopnena elektrana na vjetar emitiraju oko 32 gCO₂e/kWh, odnosno 10 gCO₂e/kWh, ali riječ je o funkcionalno različitim tipovima elektrana koje se ne mogu uspoređivati. Nuklearne elektrane i elektrane na fosilna goriva su elektrane velikih snaga i velikog faktora iskoristivosti koje se prvenstveno koriste za pokrivanje baznog opterećenja, a solarne i vjetroelektrane su elektrane malih snaga i malog faktora iskoristivosti, koje se uz adekvatno upravljanje i pohranu električne energije mogu koristi za pokrivanje vršnog opterećenja.

Cijena proizvedene električne energije uključuje investicijske troškove, operativne troškove, troškove goriva i održavanja. Procjena troškova proizvedene električne energije po pojedinim energentima razlikuje se od države do države, odnosno različitih organizacija. Navodimo dva izvora, procjene SAD-a za elektrane koje će u pogon ući 2017. godine i Francuske za 2011. godinu. Obje države napravile su procjene za energente koje koriste, odnosno planiraju koristiti.

Jasno je da na procjenu cijene utječe i procjena razvoja gospodarstva pojedine države, kao i dostupne zalihe pojedinih energenata. Procjenu isplativosti cijene električne energije proizvedene u nuklearnim elektranama treba gledati i u kontekstu pouzdanosti i stabilnosti proizvodnje električne energije. Stoga treba uočiti da je za kategoriju postrojenja velikih snaga potrebnih za pokrivanje baznog opterećenja udio cijene goriva u ukupnoj cijeni električne energije daleko najmanji kod nuklearnih elektrana.

Dugoročnost rješenja za opskrbu električne energije osiguravaju dva faktora, razvijenost tehnologije i zalihe energenta. Tehnologija nuklearne energetike razvija se više od 50 godina i čak na sadašnjem stupnju razvoja osigurava dugoročno rješenje. Zalihe uranove rudače, kao i mogućnost reprocesiranja istrošenog goriva i upotreba oplodnih reaktora osiguravaju dostupnost energenta za više od 100 godina, čak i uz značajni porast udjela nuklearne energije u ukupnoj proizvodnji električne energije. Detaljnije informacije o zalihama urana dostupne su u tekstu "...".

Proizvodnja elektricne energije u nuklearnoj elektrani rezultira produkcijom nisko, srednje i visoko radioaktivnog otpada. Malo se istice cinjenica da je nuklearna industrija jedina koja zbrinjavanje otpada ukljucuje u cijenu proizvodnje elektricne energije i brine o njegovom zbrinjavanju. Tehnologija zbrinjavanja radioaktivnog otpada, odnosno tehnicki sigurna rješenja za trajno odlaganje svih tipova radioaktivnog otpada, postoje. Detaljniji opis tehnologija zbrinjavanja radioaktivnog otpada dostupan je u materijalu "...".

No, percepcija javnosti prema odlagalištima radioaktivnog otpada je a priori negativna neovisno o argumentima struke. Vecina istraživanja razloga negativnog stava javnosti prema nuklearnim elektrana potvrduje da je zbrinjavanje radioaktivnog otpada jedan od dva najvažnija razloga PROTIV. Drugi je razlog strah od moguceg katastrofalnog akcidenta u nuklearnoj elektrani. Statistika pokazuje da su takvi akcidenti malo vjerojatni. U dosadašnjih 14500 reaktor-godina desile su se samo tri velike nuklearne nesrece: Otok tri milje (kvar opreme i ljudski faktor; bez ljudskih žrtava; bez ispusta radioaktivnosti), Cernobil (ljudski faktor; 56 ljudskih žrtava; velika kolicina radioaktivnosti emitirana u okoliš) i Fukushima (prirodna katastrofa; nije bilo direktnih ljudskih žtrava; 300 radnika primilo velike doze zracenja; procjene porasta smrtnosti od karcinoma u okolici elektrane variraju od 0 do 100; velika kolicina radioaktivnosti emitirana u okoliš).

Investicijski troškovi izgradnje nuklearne elektrane su oko 3000 USD/kW elektricne snage. Za elektranu od 1000 MW cijena izgradnje je oko 3 milijarde americkih dolara. Cijena izgradnje novih nuklearnih elektrana u Finskoj i Francuskoj nadmašuje navedene troškove. Prvotne procjene cijene nuklearne elektrane tipa EPR (European Pressurized Reactor) u Olkiluotu (Finska) bile su oko 2500 USD/kW, medutim sada se procjenjuje da ce troškovi iznositi oko 5000 USD/kW, odnos ukupno oko 8 milijardi USD. Taj izniman porast djelomicno se može protumaciti cinjenicom da je rijec o prvim elektranama toga tipa koje se grade.